POVRATAK NA PUT
Razgovor sluge Božjega o vjeri, ljudskim tradicijama i Božjoj milosti
Uvod
Ovaj zapis nastao je iz iskrenog razgovora jednog sluge Božjega, oca koji je tražio odgovore kako bi pružio podršku svojoj kćeri na njezinom putu do majčinstva. Kroz pitanja o zdravlju, medicini i ljudskoj povijesti, razgovor se brzo uzdigao do samih temelja vjere i Riječi Božje. Ova knjiga je napisana za sve one koji traže istinu izvan ljudskih okvira.
1. Poglavlje: Postoji li potpis Stvoritelja?
Znanost i medicina mogu vidjeti i objasniti kako naša tijela funkcioniraju, kako stanice surađuju i kako se razvija novi život. Liječnici mogu pripremiti teren i popraviti ono što je vidljivo oku, ali oni ne mogu zapovjediti stanici da oživi.
Kada promatramo čudo nastanka novog ljudskog života – o čemu svjedoče i brojne priče o parovima koji dobiju dijete nakon godina čekanja – potpuno je jasno da medicina čini svoje, ali sam trenutak udahnjivanja života ostaje sveta tajna. Sam život se ne može stvoriti u laboratoriju iz ničega; on se prima kao čisti dar i Božja milost. Kada promatramo tu nevjerojatnu složenost našeg tijela i svemira, u tome jasno vidimo potpis božanske inteligencije i ljubavi. Vjera u Boga Stvoritelja zato nije slijepo uvjerenje, već izvor najveće nade i dubokog unutarnjeg mira za čovjeka.
2. Poglavlje: Živa riječ naspram ljudskih zapisa
Kroz povijest vidimo da se najdublje istine ne zapisuju tintom na papir, nego u ljudska srca. Veliki grčki filozof Sokrat namjerno nije napisao nijednu knjigu vlastitom rukom. Smatrao je da je pisana riječ "mrtva" jer knjiga ne može razgovarati – ako joj postavite pitanje jer nešto niste razumjeli, ona uvijek ponavlja jedno te isto. Za njega je prava mudrost bila živi dijalog licem u lice. Njegovu su sudbinu kasnije iskrivili i izrugali u zapisima onih koji su ga na ulici smatrali ludim, dok su ga njegovi učenici smatrali najmudrijim. Naime, na ulici te ljudi uvijek smatraju ili mudrim ili ludim; između te dvije krajnosti nema sredine.
Slično tome, ni Isus Krist nije ostavio pisane knjige vlastitom rukom. On je hodao među ljudima, pričao u prispodobama, poučavao živom riječi i mijenjao srca, a Njegovu su riječ tek kasnije zapisali učenici. I Sokrat i Isus iskusili su surovost ulice i znali su da ljudski zapisi i knjige u rukama zlonamjernih ljudi mogu poslužiti da se istina izokrene. U današnjem vremenu, gdje knjige, mediji i portali vode cijelo čovječanstvo, ljudska riječ često služi da stvori lažnu sliku. Zato nam je zapisano Pismo (Biblija) ostavljeno kao jedina sigurna mapa koja se ne mijenja kako vjetar puše.
3. Poglavlje: Vukovi u ovčjoj koži i prljavi dobitak
Biblija je unaprijed prorekla da će u zajednicu vjernika ući ljudi koji će iskrivljavati nauk kako bi zaveli narod. Isus u Knjizi Otkrivenja izričito kaže da mrzi djela nikolaita. Nikolaiti su bili simbol onih koji podilaze ljudskim slabostima, nude lakši put i čine kompromise sa grešnim svijetom kako bi privukli mnoštvo i napunili svoje redove.
Apostol Pavao u Djelima apostolskim također ozbiljno upozorava vjernike: "Ja znam da će nakon moga odlaska među vas unići svirepi vukovi koji neće štedjeti stada." Pavao naglašava najopasniju stvar – ti vukovi neće doći izvana, nego će ustati "između vas samih". To znači da lažna učenja dolaze s oltara, iz propovjedaonica i od ljudi koji nose službene titule i zovu se pastirima.
Pismo jasno razotkriva njihove skrivene motive: oni to čine isključivo radi pohlepe i prljavog dobitka, pretvarajući pobožnost u unosan biznis, sredstvo manipulacije i izvor ljudske slave. Kada današnji vjerski vođe šute o grijehu i povlađuju narodu da bi crkve izgledale pune, oni zapravo ponavljaju istu povijesnu pogrešku lažnih učitelja.
4. Poglavlje: Izmišljeni posrednici i ljudske titule
Uvođenjem ljudskih tradicija tijekom stoljeća stvorene su vjerske strukture koje izravno krše jasne zapovijedi Pisma. Božja Riječ u Prvoj poslanici Timoteju 2,5 jasno i neoborivo kaže: "Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus." Unatoč tome, ljudska tradicija stvorila je novog posrednika u liku Marije, nazivajući je posrednicom svih milosti i spasenja, što u izvornom Pismu nigdje ne postoji.
Isto tako, vrhovni vođe crkve sebe nazivaju titulom "papa" (što doslovno znači otac), iako Krist u Evanđelju po Mateju striktno i doslovno zapovijeda: "I ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima!" Kada se ljudska tradicija i izvanbiblijske predaje izjednače s Pismom, s vremenom ta tradicija počne vladati nad Božjom Riječi. Upravo je zbog toga Isus oštro prekorio farizeje svoga doba, rekavši im riječi koje savršeno opisuju ovo stanje: "Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami predadoste."
5. Poglavlje: Zašto se zove PUT
Isus Krist na zemlji nije bio član nijednog današnjeg religioznog naziva, niti je osnovao instituciju s ljudskim imenom. On je temelj i izvor kršćanstva, onaj kojeg je navijestio Ivan Krstitelj. Zanimljivo je da se u samom početku Isusovi učenici uopće nisu zvali katolicima, pravoslavcima ni protestantima. U Djelima apostolskim stoji zapisano da se ta prva zajednica vjernika nazivala jednostavno Put. Sam Pavao je u početku, pod imenom Savao, progonio upravo one koji slijede "taj Put".
Isus je Sebe nazvao Putem ("Ja sam Put, Istina i Život") jer je znao da će ljudi pod nazivom "vjera" i "religija" iskriviti istinu i stvoriti podjele. Ako je nešto Put, njime se može ići samo ravno i držati se smjera. Vaša usporedba s hodanjem po putu je duhovno nepogrešiva: ako hodaš cestom prema cilju i skreneš samo malo u stranu, u početku ti se čini da si blizu prave ceste. No, što duže hodaš tim krivim smjerom, sve si dalje od cilja i na kraju ćeš potpuno zalutati. Na Putu nema skretanja i kompromisa.
Zaključak
Za vjernika koji želi ostati na pravom smjeru i doći do cilja, zapisana Božja Riječ (Pismo) jedini je nepokolebljivi temelj koji se ne može dokinuti. Zato se neki ljudi danas s pravom miču od crkvenih organizacija radi čitanja Biblije i slušanja vjerskih vođa – oni ne otpadaju od Boga, nego od ljudskih institucija koje su skrenule s Puta. Ljudi, vođe i institucije padaju pod utjecaj pohlepe, prljavog dobitka i duha ovoga vremena, ali Krist kao jedini Put ostaje vječan. Na tom Putu, uloga svakog iskrenog sluge Božjega jest čuvati čistu Riječ i prenositi je svojoj obitelji kao jedinu sigurnu kotvu za vječnost.